Dugo sam bila jedna od onih koja promatra, čita i prešućuje.
Ali nedavno, dok sam skrolala kroz još jednu raspravu o „takozvanim opasnostima" imenovanja dječjih organa, nešto je u meni puklo. Prvi put u životu sudjelovala sam u javnoj prijepisci na Facebooku, pokazujući svoj stav umjesto da ga sakrijem.
Shvatila sam: naša šutnja nije neutralna. Naša šutnja je plodno tlo za stid.
Kao netko tko živi i radi u katoličkom okruženju, znam koliko je izazovno spojiti vjeru, tradiciju i dječju seksualnost. Tabu oko tijela i užitka toliko je duboko ukorijenjen da ga često nismo ni svjesni. Ali kao terapeutkinja znam i drugu stranu – onu koja se godinama polako otvara u tišini terapijske sobe.
1. Rad na vlastitom „meškoljenju"
Testirajte sebe: možete li u bilo kojem okruženju, bez grča i nelagode, izgovoriti riječi poput penis, vagina, vulva, anus? Ili onih „težih" koje klijenti u mojoj sobi često ne mogu prevaliti preko usta, pa ih zovu „ono dolje"?
Ako vi osjećate nelagodu, vjerujte mi, vaša djeca to isto osjete. Ona ne slušaju samo vaše riječi; ona čitaju vaše polje. Ako se vi meškoljite dok pričate o tijelu, dijete će vas „štititi" svojom šutnjom.
Da bismo izgradili odnos na mjestu seksualnosti, moramo prvo sami proći kroz svoj stid i krivnju.
Lekcija iz moje prakse
Dok je moja vlastita seksualnost bila okovana stidom i strahom, klijenti mi nisu dolazili s tim temama, nego sam s njima radila na anksioznosti, paničnim napadima, tjeskobi… osjetili su da „dio sa seksualnosti" kod mene nije dobrodošao.
Moje prosvjetljenje se dogodilo kad sam shvatila da su, isti ti klijenti ispred mog muža (koji je u to doba bio otvoreniji u polju seksualnosti) na radionicama koje smo radili zajedno, odmah počeli pričati o seksualnim problemima.
Kako sam s vremenom počela topiti svoj led i dozvolila sebi živjeti slobodnim erosom, dinamika se počela mijenjati. Danas već na drugoj terapiji ljudi polako počinju prilaziti s pitanjima vezanim za seksualnost, a moj eros se tome veseli.
Poziv tebi: Ako osjećaš „grč" kad god se spomene tijelo, to je znak da tvoj vlastiti Eros traži pažnju. Tu sam da ti kroz individualnu terapiju pomognem otopiti taj led.
2. Imenovanje organa kao realni štit
Često čujem strah: „Kako mislite da će djetetu pomoći ako koristi riječ vulva umjesto piša i ako zna anatomiju vulve i penisa? To je prerano za mog vrtičanca. Zašto bi moje dijete učilo o tome u vrtiću?"
Dragi roditelji, moramo prestati gledati dječje istraživanje penisa i vagine kao „seksualni čin" u odraslom smislu.
Za dijete je to igra i znatiželja, baš kao što istražuje svoje uho ili ruku, tako u jednom trenutku i penis i vagina postanu zanimljivi.
Djeca ne seksualiziraju tu akciju – odrasli su ti koji je seksualiziraju.
Bitno je da spolni organ postoji u polju kao bilo koji drugi i kao nešto prirodno. Iskreno, nije bitno da li ga zovete piša, vagina, penis ili kurac. To je nebitan detalj, ali je bitno da postoji i ima pravo postojati.
Ako dijete s roditeljem i tetama u vrtiću slobodno koristi te riječi, ono dobiva dozvolu da postoji i prijavi kad netko prijeđe njegove granice.
Ako je u kući to „ono dolje" o čemu se šuti, djetetu neće pasti na pamet podijeliti s vama ako mu npr. susjed ili vršnjak pristupi na neprimjeren način.
Ostati će usamljeno u sramu koji ne razumije. Jasna riječ djetetu daje glas, a šifra i šutnja mu ga oduzimaju.
3. Što kada se teorija pretvori u praksu?
Situacija: „Kauč"
Uđete u sobu i ulovite dijete kako se trlja o rub kauča ili jastuk. Vaš unutrašnji alarm vrišti, a slike srama iz vašeg djetinjstva se aktiviraju.
- Udahnite.
- Normalizirajte ugodu: Recite: „Vidim da istražuješ svoje tijelo i da ti je to ugodno. To je sasvim prirodno." Time potvrđujete djetetu da nije „pokvareno".
- Postavite granicu privatnosti: Objasnite da je to privatna stvar koja se radi u sobi.
- Bez srama i kazne, naučili ste dijete granicama, a sačuvali njegovu vitalnost.
4. Eros kao životna energija: Je li „gušt" grijeh?
Eros nije samo seks; to je životna sila koja nas pokreće. I to ne samo nas ljude, nego čitavu prirodu i svijet oko nas.
Cvijet cvate da bi privukao kukca koji će ga oploditi. Price se šepure i pokazuju sebe jedne ispred drugih. Eros je taj koji pokreće svijet, sviđalo vam se to ili ne. Jednostavno jest tu oko nas. Možemo to ignorirati ili napokon priznati da je tako.
Ako ignorirate nekog, što mislite da se u toj osobi rađa?
Ako želite nemoćne, bezživotne i u erosu ugašene odrasle ljude – uplašite ih, postidite i nametnite im krivnju dok su još djeca.
Rezultat? Ti ljudi će i dalje tražiti užitak, jer je to osnovna ljudska potreba, ali će ga tražiti u mraku: kroz fetiše, ovisnosti i sve ono što je skriveno.
Kada izgubimo kontakt s Erosom, postajemo gorki i depresivni jer odluke donosimo samo iz „glave", a ne iz radosti tijela.
Zato je bolje da se otvoreno družimo s Erosom i upoznamo ga, nego da ga guramo u sjenu. Jer ako je gurnut, neprihvaćen i odbačen, postaje zao.
5. Skinite oklop – Ne morate biti savršeni roditelji
Sasvim je u redu priznati djetetu: „Meni je o ovome malo neugodno jer moji roditelji nisu tako sa mnom, ali učim jer želim da znaš da se na mene možeš nasloniti." Vaša autentičnost je djetetova najveća sigurnost.
Zaključak: Bolje da se naslone na vas
Živimo u svijetu gdje pornografija nudi iskrivljene odgovore na jedan klik. Naša djeca ne smiju biti žrtve našeg srama.
Ja biram biti onaj glas koji kaže: tvoje tijelo je dobro, tvoji osjećaji su prirodni i ovdje si siguran/na pričati o svemu.
Jer na kraju, puno je bolje da se oni naslone na nas kad su nesigurni, nego da istinu traže u mraku ekrana.